|
|
| siječanj, 2009 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
NA OVOM BLOGU DOPUSTENO JE KOMANJE SAMO :
metalcima i rockerima(nije da delim ljude,ali ne mogu vise gledati
ona sranja od blogova,unapred HVALA)!!!
Two months pass by and it's getting cold
I know I'm not lost
I am just alone
But I won't cry
I won't give upI can't go back now
Waking up is knowing who you really areShow me the shadow where true meaning lies
So much more dismay in empty eyes
MUSIC:
Anathema
Alogia
Arch enemy
Apocaliptica
AC/DC
Aloha from Hell
Bathory
Behemoth
Bullet for my valentine
Burzum
Blackmore's night
Black Sabbath
Cradle of Filth
Children of Bodom
Cannibal Corpse
Dimmu Borgir
Dark throne
Dark funeral
Deep Purple
Dragonforce
Evanescence
Epica
Enisferum
Ekatarina velika
Funeral for a friend
Guns'n'Roses
Gorgoroth
HIM
Hammerfall
Immortal
Iron Maiden
Ice earth
Iron Butterfly
Judas Priest
Kiss
Korpiklain
Kansas
Lamb of God
Led Zeppelin
Marilyn Manson
Moonspel
Metallica
Megadeth
Marduk
Murderdolls
Morbid Angel
Nightwish
Norther
Nirvana
Opeth
Pentagram
Razorblade
Riblja Čorba
RammsteinR.E.M.
Sonata Arctica
Sirenia
Singery
Sopor Aeternus
Satyricon
Seether
Slipknot
Sex Pistols
System of a down
Therion
Tristania
Tool
Tatu
The 69 eyes
Three days Grace
Uriah Heep
Vader
Venom
Zakčana čeljad
Within Temptation
Wintersun
Yngwie Malmsteen
* Rina
* Metal & Rock
* Marte & Starke
* Horrori
* Knjige
* Ville Valo
* Amy Lee
* 1994.-2020.god.
Ville Valo
Amy Lee
Šta su lucidni snovi ili lucidno sanjanje?
Lucidni snovi su snovi u kojima smo svjesni da sanjamo.
Obično se dese kada tokom sna, zbog čudnih događaja u snu, postanemo svjesni da sanjamo.
Većina ljudi koji se trude da pamte svoje snove su ovo nekad doživjeli. Moguće je da su se odmah poslije
saznanja da sanjaju probudili ali moguće je da se ostane
duže vremena u snu i da smo sasvim svjesni da sanjamo.To mi se nekoliko puta dogodilo...
verujte moze biti veoma zastrasujuce...pogotovo kada ste svesni da pricate sa samim vragom hehe
Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše",
Samo to i ništa više.
Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno
Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više.
Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."
Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo" - Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.
Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina, šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.
Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih:
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
"Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -
Vjetar to je, ništa više.
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše,
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,
Sleti, sjede, ništa više.
Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".
Začudih se tome mnogo, što je jasno zborit mogo,
Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
Ali priznat mora svako, ne događa da se lako,
Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše,
Životinju ili pticu, što nad vratima se njiše
S tim imenom "Nikad više".
Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo,
Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše.
To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće,
Dok moj šapat mir presiječe: "Svi me druzi ostaviše,
Otići će i on kao nade što me ostaviše".
Tad će Gavran "Nikad više".
Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen.
"Nema sumnje," rekoh, "ta je riječ tek trica, ništa više
Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta,
Pratila duž njegova puta, dok mu sve se pjesme sliše
U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše,
Od "nikada-nikad više".
Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: "Nikad više".
Sjedih tražeć smiso toga, ne govoreć niti sloga
Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše;
Tako misleć misli bone, pustih glavu da mi klone
I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše,
Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše
O n a ne će nikad više.
Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade
Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše.
"Ludo", viknuh, "to su glasi, bog će posla da te spasi
Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.
Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše."
Rače Gavran: "Nikad više".
"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo, il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada, što me izmučiše?"
Reče Gavran: "Nikad više".
"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".
"Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga - usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".
I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više!
Gothic metal je obično karakteriziran jednom od ove dvije značajke: dva vokalista (death vokal i ženski vokal ) ili samo jedan vokalist s pomalo opernim načinom pjevanja. Instrumenti koji sviraju su uglavnom gitare, moderne klavijature i električne gitare s varirajućim tempom. Gothic metal je često inspiriran doom metal, black metal i death metal podžanrovima heavy metala zbog njihove kompozicije. Gitare i basovi sviraju žestoko, ali se u gothic metalu često koriste i akustične gitare. Klavijature također imaju ključnu ulogu u gothic metalu zbog ritmova i glavne melodije.
Današnji Gothic nije vise kao sto je nekada bio,ne mislim na muziku.Čini mi se da su današnje ''gotičarke'',prije bi ih nazvala fenserice više okrenute izgledu nego muzici,tako da ih ja pecepciram kao barbike u crnome.
by:Victoria Frances
by:Victoria Frances
Victoria Francés (October 25, 1982) is a Spanish illustrator, born in Valencia. She is a graduate of the Facultad de Bellas Artes de San Carlos at the Universidad Politécnica de Valencia, Spain.
